Žene u Afganistanu. Snimka zaslona iz videa ‘Ukidanje prava žena u Afganistanu – BBC News’ na BBC News YouTube kanalu. 

Ovaj je članak napisala Arezo 2025. godine. Objavljuje se uz njezin pristanak u sklopu posebne serije tekstova koja donosi priče mladih žena i djevojaka iz Afganistana nakon što su talibani preuzeli vlast u kolovozu 2021.

Od okupacije Afganistana u kolovozu 2021., talibani aktivno krše ljudska prava stanovništva i ukidaju strukture koje ih štite. To se osobito odnosi na žene i djevojčice budući da su talibani uveli stroge zakone koji su praktički uništili njihova osnovna prava i slobode.

Među tim zakonima bilo je zatvaranje škola, sveučilišta i obrazovnih centara za žene i djevojčice. Druga mjera je zabrana ženama da rade u državnom i privatnom sektoru. Uklanjanje žena iz gospodarskog i javnog života jedna je od najvećih nepravdi i oblika represije koji su počinjeni nad afganistanskim ženama.

Unatoč početnim obećanjima iz 2021. godine da će „štititi prava žena“, talibani su donijeli zakone kojima su ženama oduzeli njihova ljudska i društvena prava. Time su Afganistan pretvorili u zatvor za žene.

Od obveznog nošenja marame do zabrane izlaska žena iz kuće bez mahrama (muškog skrbnika), svi su ti zakoni namjerno uvedeni kako bi ograničili kretanje žena i prisilili ih da ostanu u svojim domovima. Danas se žene i djevojke rijetko mogu vidjeti u javnim ili društvenim prostorima.

Općenito, talibanski zakoni nastoje ženama u Afganistanu oduzeti sva prava i mogućnosti za osobni rast i razvoj.

Život poslovne žene

U takvim okolnostima, ja sam, kao Afganistanka koja je živjela i radila u tako zatvorenom i rizičnom okruženju, odlučila postati poslovna žena u Afganistanu.

2023. godine pokrenula sam vlastiti posao u sektoru deterdženata i plastike te otvorila radna mjesta za šest žena i osam muškaraca.

Od samog početka suočavala sam se s brojnim preprekama i problemima.

Kada sam odlazila u državne i privatne institucije registrirati poslovanje i završiti potrebne postupke, susretala sam se s čudnim pogledima i nametljivim, nepotrebnim pitanjima. Kada sam odlazila u trgovine istražiti tržište i zadovoljiti potrebe kupaca, gledali su me s prijezirom.

Ali nikada nisam odustala i, unatoč svim tim preprekama, nastavila sam se boriti protiv rodne diskriminacije.

Svakoga sam dana odlazila na posao sa strahom i strepnjom. U svakom trenutku talibanske snage mogle su ući u ured i postavljati mi beskrajna pitanja o mojoj marami ili drugim stvarima.

Dok sam vodila svoj ured, tražili bi od mene da otpustim sve zaposlenice i dopustim muškarcima da nastave raditi. Čak i kada sam ih pokušavala umiriti tako što bih osigurala odvojene prostore za žene i muškarce, i dalje bi pronalazili izgovore kako bi ograničili prisutnost žena.

Nakon nekog vremena bila sam uhićena i prebačena u odjel za teška kaznena djela. Dugo sam bila pritvorena i prema meni se nisu odnosili s poštovanjem, ni kao prema ljudskom biću, ni kao prema ženi, ni kao prema poslovnoj ženi.

Jedini razlog zbog kojeg sam se tamo našla bio je taj što sam pokušavala zaraditi za život i stvoriti radna mjesta za druge.

Kada sam napokon puštena uz jamstvo svoje obitelji, osjećala sam duboko nepoštovanje i poniženje koje nikada neću zaboraviti.

Beskrajna ograničenja i gubitak nade

Život pod vlašću talibana znači beskrajna ograničenja za Afganistanke, osobito za one koje sanjaju o neovisnosti i aktivnom životu. U ovom razdoblju ne vidimo nikakvu svijetlu budućnost.

Obrazovanje, rad, sloboda kretanja, pa čak i pravo na odabir vlastite odjeće, strogo su ograničeni.

Budućnost Afganistana iz dana u dan postaje sve mračnija – osobito za žene.

Život pod vlašću talibana nije ništa drugo nego bol, patnja i ograničenja.

Za Afganistanke je to poput društvene izolacije u kojoj nam nije oduzeta samo osobna sloboda, već i nada u bolje sutra.