Stela s posvetnim natpisom bogu Salmu na aramejskom jeziku (pješčenjak, 5. st. pr. Kr.), pronađena u Taymi na sjeverozapadu Arabije. Muzej Louvre, javno dobro, putem Wikimedia Commonsa.

Aramejski jezik, jedan od najstarijih živih jezika na svijetu, zauzima posebno mjesto u srcima onih koji cijene jezičnu baštinu i kulturni identitet. Kao Sirijac, iznimno sam ponosan što pripadam zajednici koja je očuvala ovaj drevni jezik, osobito u povijesnom gradiću Malouli. Smještena među krševitim planinama sjeveroistočno od Damaska, Maloula je živi dokaz nevjerojatne otpornosti aramejskog jezika, koji opstaje već tisućljećima i kojim njezini stanovnici i danas govore.

Jezik iz davnina

Aramejski je semitski jezik čiji korijeni sežu više od 3000 godina u prošlost. Bio je lingua franca drevnog Bliskog istoka, odnosno jezik kojim su se služila carstva poput Asirskog, Babilonskog i Perzijskog. Također se vjeruje da je upravo aramejski bio jezik kojim je govorio Isus Krist, što ga čini jednim od temelja kršćanske povijesti i teologije. Unatoč širenju arapskog i drugih jezika u regiji, aramejski je opstao, osobito u izoliranim zajednicama poput Maloule, gdje se prenosi s koljena na koljeno.

Međutim, građanski rat u Siriji bio je ozbiljna prijetnja njegovu opstanku. Rat je, nažalost, doveo i do zatvaranja Instituta za aramejski jezik u Malouli, koji je imao važnu ulogu u očuvanju ovog drevnog jezika i njegovu prenošenju budućim naraštajima.

Maloula: uporište aramejskog jezika

Gradić Maloula jedno je od posljednjih mjesta na svijetu gdje se aramejski još uvijek govori kao živi jezik. Naziv grada potječe od aramejske riječi koja znači „ulaz”, što odražava njegov povijesni i kulturni značaj. Stanovnici Maloule, većinom kršćani, očuvali su jezik svakodnevnom uporabom, vjerskim obredima i usmenom predajom. U gradu se nalaze i dva od najstarijih kršćanskih samostana na svijetu: samostan sv. Srđa i Baha te samostan sv. Tekle. Ova mjesta privlače hodočasnike i jezikoslovce, zainteresirane za jedinstveni spoj duhovnosti i jezične baštine.

U Malouli se govori zapadnim novoaramejskim, dijalektom koji se stoljećima razvijao, ali je pritom sačuvao mnoga obilježja drevnog aramejskog jezika. Ovaj se dijalekt razlikuje od istočnih novoaramejskih dijalekata kojima govore asirske i kaldejske zajednice u drugim dijelovima zapadne Azije. Opstanak zapadnog novoaramejskog u Malouli svjedoči o izoliranosti grada, ali i o odlučnosti njegovih stanovnika da očuvaju svoj kulturni identitet.

Ovaj videozapis iz 2008. godine donosi priču o Malouli i njezinim stanovnicima koji nastoje očuvati aramejski jezik:

Aramejski i arapski

Aramejski jezik snažno je utjecao na arapski, osobito na području Levanta (Sirija, Libanon, Jordan i Palestina). Mnoge riječi u suvremenim arapskim dijalektima, uključujući i sirijski, imaju korijene u aramejskom, što svjedoči o dubokim jezičnim i kulturnim vezama između dvaju jezika.

Primjerice, postoje riječi koje su se iz aramejskog razvile u arapske oblike:

• Aramejski: ܐܒܐ (Aba), što znači „otac”, na arapskom je أب (Ab)
• Aramejski: ܡܠܟܐ (Malka), što znači „kralj”, na arapskom je ملك (Malik)
• Aramejski: ܫܡܝܐ (Shmayā), što znači „nebo”, na arapskom je سماء (Samā’)
• Aramejski: ܒܝܬܐ (Bayta), što znači „kuća”, na arapskom je بيت (Bayt)
• Aramejski: ܐܪܥܐ (Ar’a), što znači „zemlja”, na arapskom je أرض (Arḍ)

Očuvanje aramejskog ujedno svjedoči o bogatoj jezičnoj i kulturnoj raznolikosti Sirije. Unatoč protoku vremena i ratnim sukobima, stanovnici Maloule i obližnjih sela, poput Jubb'adina, nastavili su njegovati svoju jezičnu tradiciju i prenositi je na nove naraštaje, čime pridonose očuvanju aramejskog kao živog jezika, a ne tek relikta prošlosti.

Aramejski jezik u svijetu

Godine 2004. aramejski jezik privukao je svjetsku pozornost zahvaljujući filmu Mela Gibsona „Pasija”. Film, koji prikazuje posljednje sate života Isusa Krista, istaknuo se upravo uporabom aramejskog i latinskog jezika, kojima se govorilo u Judeji u prvom stoljeću. Kako bi osigurao autentičnost, Gibson je angažirao lingviste i stručnjake za aramejski koji su glumce podučavali tom jeziku. Takav pristup pridonio je povijesnoj vjerodostojnosti filma, ali je ujedno i skrenuo pozornost šire javnosti na aramejski jezik.

Dijalozi u filmu u cijelosti su na rekonstruiranom aramejskom, hebrejskom i latinskom jeziku. Iako se Gibson isprva protivio titlovanju, film je na kraju ipak titlovan. Upotreba aramejskog u filmu potaknula je interes za taj jezik i pridonijela boljem razumijevanju njegova povijesnog i kulturnog značaja. Mnogima je upravo ovaj film bio prvi susret s aramejskim i prilika za upoznavanje s njegovom trajnom baštinom.

Očuvanje jezika i povijesti

Aramejski jezik nije samo sredstvo komunikacije; on je most prema prošlosti koji nas povezuje s drevnim civilizacijama i duhovnim tradicijama koje su oblikovale naš svijet. Onima koji žele naučiti aramejski na raspolaganju su brojni instituti, nevladine organizacije i drugi izvori. Kao stanovnik Sirije, ponosan sam što pripadam zajednici koja je očuvala ovo jezično blago.

Učenjem i očuvanjem aramejskog jezika ne odajemo počast samo svojim precima nego i bogatoj povijesti čovječanstva koju su oni svojim djelovanjem oblikovali. Njegujući i promičući aramejski jezik, pridonosimo tome da ovo drevno blago i dalje bude živim dijelom naše zajedničke kulturne baštine.