Kuća za čuvanje sjemenja Geralda Gomesa. Fotografije: Denise Matsumoto. Objavljeno uz dopuštenje autorice.

Ovaj članak objavila je 29. siječnja 2026. godine Tatiana Merlino za O Joio e O Trigo, neovisni brazilski medij. Izvadak iz članka ponovno je objavljen na Global Voicesu u sklopu sporazuma o partnerstvu za razmjenu sadržaja. Tekst je dio serijala „Globalna kriza, lokalna rješenja”. Pokrivanje ovakvih tema moguće je podržati donacijom ovdje.

Sa šeširom na glavi, naočalama na licu i harmonikom u rukama, Geraldo Gomes pjeva jednu od svojih originalnih pjesama: „Živim usred šume, blizu Majke Prirode, uživajući u mirisu cvijeća… Moje je polje raznoliko, sadim pomalo od različitih vrsta…“ Dok on svira, njegova majka, Dona Rita, pleše.

Nalazimo se u dnevnom boravku obitelji, u zajednici Touro, u gradu Serranópolis de Minas, na sjeveru savezne države Minas Gerais. Na zidovima vise obiteljske fotografije, diplome i certifikati s bezbrojnih tečajeva koje je Geraldo pohađao.

Geraldov dnevni boravak ispunjen je proizvodima napravljenima od usjeva uzgojenih iz njegove opsežne zbirke sjemenja.  

Tu je i stol prekriven staklenkama punim sjemenja te bocama likera koje izrađuje od biljaka uzgojenih na svojim poljima. „Likere pravim od raznih biljaka. Od bundeve, banane, kukuruza, juá de boi pa sve do moringe. Ovdje proizvodimo zasigurno tridesetak različitih vrsta.”

Geraldo Gomes ima 62 godine i rođen je u ovoj kući, na istom mjestu gdje je rođena njegova majka i gdje se njegova baka udala. Sin je i unuk poljoprivrednika te je već sa sedam godina počeo odlaziti na polja prateći oca i djeda koji su uvijek govorili da „polje treba biti poput šume – mora imati mnogo različitih vrsta biljaka”. Sadili su svašta: rižu, kikiriki, šećernu trsku, bundevu, maxixe (vrstu bodljikavog krastavca), kukuruz, grah, bob i još mnogo toga.

Jedna od obiteljskih praksi, dio tradicije stanovnika sertãa koja se generacijama prenosila i koju Geraldo i danas održava živom, jest čuvanje i razmjena sjemenja. „Čuvali smo sjeme kako ne bismo ovisili o drugima. Ponekad, kada je došlo vrijeme za kupnju, niste ga mogli pronaći, a mnogo puta, čak i kada biste ga pronašli, niste imali novca da ga kupite.”

Ako dnevni boravak ovog poljoprivrednika privlači pozornost svojim bogatstvom detalja, njegova kuća za čuvanje sjemenja još je impresivnija. Na policama se nalaze staklenke i plastične boce ispunjene stotinama sjemenki različitih boja i veličina. Po podu su raspoređene još brojne boce kao i deseci osušenih tikvi koje služe za pohranu. Kaže da posjeduje više od 200 različitih vrsta sjemenja.

U kući za čuvanje sjemenja Geralda Gomesa police su ispunjene staklenkama i plastičnim bocama u kojima su pohranjene stotine sjemenki različitih boja i veličina. 

Sto godina očuvanja

Geraldo je poznat i cijenjen kao važan čuvar tradicijskih sjemenki u svojoj regiji. „Čuvar je osoba koja posjeduje brojne vrste različitih biljaka, čuva ih i traži druge sorte koje nestaju. On ih čuva i umnožava. Imamo vrste sjemenja koje se sade više od 100 godina. Čuvamo ih kako bismo pokazali koliko su bile važne, ali i koliko bi mogle biti važne za buduće generacije”, objašnjava. „Danas vidimo da većina tih vrsta nestaje, bilo da je riječ o samoniklim ili uzgajanim biljkama.”

Obiteljsko gospodarstvo nalazi se u polusušnoj regiji Caatinga gdje je klima obilježena dugim razdobljima suše. Hrana se proizvodi bez pesticida, a sjeme se pažljivo odabire i pohranjuje. Ondje se čuva sjeme lubenice, bundeve, pamuka i više od 70 vrsta graha: bijelog, crnog, žutog, crvenog, prugastog, tradicijskog i drugih. Tu su i sjemenke boba, bamije, maxixea, ricinusa i kikirikija. Geraldo također čuva sjeme ljekovitih biljaka. Što se tiče kukuruza, postoje bezbrojne sorte: bijeli kukuruz, koji se koristi za pripremu canjica; coruja kukuruz, šaren i rahle strukture, s velikim klipom pogodnim za hranidbu životinja; crni kreolski kukuruz, tupiniquim kukuruz, catingueiro kukuruz i cateto kukuruz.

U kući za čuvanje sjemenja Geralda Gomesa na policama se nalaze staklenke i plastične boce ispunjene stotinama sjemenki različitih boja i veličina. 

Na ulazu u kuću za čuvanje sjemenja nalazi se natpis koji pokazuje da inicijativu podupire program pod nazivom Jedna zemlja i dvije vode (Programa Uma Terra e Duas Águas) koji djeluje u okviru Mreže za polusušno područje (Articulação do Semiárido), saveza organizacija koje zagovaraju skladan suživot s prirodom u polusušnim regijama. Jedna od organizacija koje podupiru Gomesov rad također je Centar za alternativnu poljoprivredu sjevernog Minasa koji promiče agroekologiju te prava tradicionalnih naroda i zajednica u toj regiji.

Klimatske promjene

Uloga čuvara sjemenja započela je vrlo rano u Gomesovu životu. U početku nije postojala posebna kuća za sjeme; ono se čuvalo u spremištu za kukuruz. „I svake godine odabirali smo i čuvali najbolje sjeme. Danas se na tržištu najčešće mogu pronaći transgene vrste“, žali se. Svoje sjeme prodaje na otvorenim tržnicama, na sajmovima razmjene sjemenja ili po narudžbi.

Njegov rad na očuvanju sjemenja suočava se s brojnim poteškoćama. „Ako nemate puno strpljenja i ljubavi prema sjemenu, na kraju odustanete. Malo je poticaja, a i ljudi zainteresiranih za ovaj posao. Ja, međutim, gledam na koristi koje možete dobiti od onoga što posadite. To je svojevrsno jamstvo u suočavanju s današnjim poteškoćama kada ima toliko pesticida jer se cijeli sustav uzgoja promijenio.”

Geraldo održava agroekološko gospodarstvo na kojem primjenjuje agrošumarski sustav (SAF). Šetajući svojim imanjem, pokazuje nam voćke poput tamarinda, anone (šećerne jabuke), indijskog oraščića i jambolana kao i brojne ljekovite biljke. „To je način da imate sve u isto vrijeme: integriranu agrošumu za proizvodnju hrane i obogaćivanje tla, a istodobno i za očuvanje okoliša.”

Raznolikost biljaka i proizvoda je neupitna, no dolazak velikih monokulturnih gospodarstava u okolici i posljedice klimatskih promjena štete proizvodnji. „Kada vi ne koristite pesticide, a netko drugi ih koristi – dok prska, možete ih osjetiti u zraku. To nam šteti. Danas čak koriste i dronove za prskanje pesticida.” Izvještava i da je riječna voda onečišćena. „To promatramo sa žalošću jer je rijeka tekla prije nego što se proširio uzgoj pamuka u monokulturi. Možda je bilo malo kiše, ali je ipak tekla. S tim razaranjem došlo je i do krčenja šuma. Danas se sve gubi, a klimatske promjene upravo su posljedica toga.”

Geraldo Gomes brune o svom vrtu. Fotografije: Denise Matsumoto. 

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u regiju su stigli projekti stočarstva, navodnjavanja i monokulturnog uzgoja pamuka koji su koristili poljoprivredne prakse promovirane takozvanom Zelenom revolucijom: hibridno sjeme, kemijska gnojiva, pesticide i mehanizaciju. Prema Gomesu, to je bilo razdoblje velikog uništavanja. Mnoge autohtone biljke uklonjene su kako bi se posadio pamuk, a ljudi su prolazili kroz velika iskušenja. Budući da je uzgoj pamuka u monokulturi financirala banka, ljudi su postali financijski ovisni o njoj i o tom sustavu. Kao rezultat toga, mnogi su izgubili svoju zemlju kako bi otplatili dugove“, prisjeća se „Bilo je trenutaka kada ste bili na rijeci, otišli biste se okupati poslijepodne i vidjeli biste kako nizvodno dolazi mali mlaz otrova, pomalo zelen, poput masnoće.“

„A za ovaj sustav koji ovdje primjenjujem ljudi su često govorili da je to polje nekog luđaka, da moram biti lud što ga koristim“, kaže. „Ali barem sam sačuvao život mnogih vrsta upravo zbog te ‘ludosti’. Inače bi možda sve nestalo.“

Geraldovo „ludo polje” od ključne je važnosti za očuvanje Caatinge. Prema platformi MapBiomas između 1985. i 2023. godine ovaj je biom izgubio 14,4 posto, odnosno 8,6 milijuna hektara svog izvornog biljnog pokrova. Ono što je preostalo predstavlja 59,6 posto bioma, odnosno 51,4 milijuna hektara. Tijekom gotovo četiri desetljeća površina namijenjena poljoprivredi povećala se za 1,8 milijuna hektara. Godine 1985. poljoprivreda je zauzimala 115 tisuća hektara, a 2023. godine čak 1,9 milijuna hektara. Najveći rast zabilježili su pašnjaci čija se površina povećala za 12,1 milijun hektara što predstavlja rast od 112 posto između 1985. i 2023. godine s 10,8 milijuna na 22,9 milijuna hektara.

Geraldo kaže da želi pretvoriti kuću za čuvanje sjemenja u muzej sjemenja. „Tko god dođe, uvijek ponese likere. A mi pritom naglašavamo važnost očuvanja i vrednovanja obiteljske poljoprivrede.“