Niskokalorični obrok podijeljen na Xiaohongshuu mreži. Korišteno uz dopuštenje.

Na kineskim društvenim mrežama poremećaji u prehrani više se ne promatraju isključivo kao zdravstveni problemi nego se sve češće prikazuju kao oblik discipline i stila života, estetski cilj pa čak i izvor pripadnosti.

S tim sam se zajednicama prvi put susrela gotovo slučajno. Odrastajući u okruženju u kojem se tjelesna težina stalno pratila i komentirala, već sam bila upoznata s pritiskom koji okružuje ideal mršavosti. Posljednjih godina javni diskurs u Kini dodatno je pojačao fokus na tjelesnu težinu. Kao česta korisnica aplikacije Xiaohongshu (kineske društvene mreže sličnoj TikToku), gdje su rasprave o fizičkom izgledu izrazito prisutne, postala sam znatiželjna koliko daleko takvi razgovori zapravo sežu.

Jednog dana potražila sam pojam „ED”, koji označava poremećaj prehrane (eng. eating disorder). Ono što se pojavilo nije bilo zdravstveno informiranje, već ulaz u skriveni prostor na internetu koji bolest preoblikuje u aspiraciju. Pretraživanje kodiranih pojmova, poput „ED žena” (ED 女) ili „CT” (kin. Cui Tu, odnosno izazvano povraćanje), vodi do  poluskrivenih mreža u kojima se ekstremna mršavost normalizira, pa čak i slavi. U tom dijelu interneta članovi dijele svoje dnevne rutine, prate unos kalorija i razmjenjuju strategije za suzbijanje gladi, često sve to prikazujući kao oblik samodiscipline i „rada na sebi”.

Prema studiji utemeljenoj na nacionalnim podacima, broj kineskih tinejdžera koji pokazuju znakove poremećaja u prehrani gotovo se udvostručio u posljednja tri desetljeća. Novija istraživanja pokazuju da više od 21 posto tinejdžera u Kini pokazuje znakove poremećaja u prehrani, dok više od 11 posto ima ozbiljne simptome koje zahtijevaju stručnu pomoć. Studija također pokazuje da su djevojke u dobi od 15 do 19 godina iz obitelji s nižim prihodima i slabije razvijenih regija izložene najvećem riziku. Istraživači ističu da su kombinacija pubertetskog razvoja, sve veće izloženosti društvenim mrežama i pojačane zabrinutosti oko izgleda ključni faktori koji doprinose ovom trendu.

Jedna vrlo popularna objava opisuje tjedni jelovnik korisnice koja se predstavlja kao „160 cm / 33 kg”, navodeći obroke poput jednog jajeta, malih porcija riže ili niskokaloričnih zamjena. Druga objava, naslovljena „160 / 29 kg dnevni unos”, dokumentira dnevni jelovnik koji se svodi na krastavac i minimalan unos kalorija, a prikazuje se kao poželjna, a ne zabrinjavajuća rutina.

Jedno od ključnih obilježja ovih zajednica jest svakodnevno javno praćenja stanja. Korisnici bilježe svoju težinu, kalorijski unos te percipirani uspjeh ili neuspjeh u održavanju restriktivnih prehrambenih navika. Tipične objave nalikuju osobnim dnevnicima: „Dan 12: 500 kcal, bez ugljikohidrata, izdržala sam” ili „Danas sam podbacila, pojela previše, sutra krećem ispočetka.” Ovi zapisi nisu pojedinačni slučajevi, nego dio ponavljajućeg obrasca koji s vremenom postaje sve uobičajeniji.

Komentari se pretvaraju u prostore međusobnog ohrabrivanja. Korisnici jedni druge potiču na ustrajnost, komentarima poput:”

宝宝好美，感觉再瘦20斤会更漂亮

Dušo, tako si lijepa, a izgledala bi još bolje kad bi izgubila još 20 kilograma.

瘦成这样了腰还这么粗

Već je toliko mršava, a struk joj je i dalje tako širok.

Ovi komentari hvale ekstremno ograničavanje hrane kao dokaz snage volje. Umjesto da se takvo ponašanje prikazuje kao štetno, ono se prikazuje kao dio poželjnog načina života povezanog s disciplinom, ljepotom i kontrolom. U tom skrivenom prostoru, patnji se pripisuje pozitivno značenje.

Kako bi izbjegli uklanjanje sadržaja i cenzuru, sudionici koriste stalno promjenjiv kodirani jezik. Primjerice, povraćanje se označava simbolom🐰 (kin. tù, što znači zec, ali i povraćanje), dok se koriste i kratice poput “ct” i “jc” (kin. jieshi, odnosno dijeta). Na taj način stvaraju zajednički rječnik koji je osobama izvana teško razumljiv. S vremenom ti kodovi postaju zatvoreni sustavi koji su uglavnom razumljivi samo članovima zajednice.

Vizualna kultura ima ključnu ulogu u održavanju ovih zajednica. Slike izrazito mršavih tijela, s vidljivim ključnim kostima, tankim rukama, istaknutim rebrima i uskim strukom, kruže kao poželjni ideali. Trendovi poput “A4 waist challenge”, koji se pojavio 2016. godine i promovirao struk ne širi od lista papira formata A4, odražavaju dulju povijest mršavosti kao standarda ljepote. U uređivanim objavama i sama hrana postaje estetika. Mali, uredno složen obrok pretvara se u simbol kontrole, gdje se oskudica prikazuje kao vizualna privlačnost.

Objava na Xiaohongshuu označena oznakom ‘ED’ prikazuje izrazito mršavo tijelo, uz upozorenje platforme: ‘Ovaj sadržaj prikazuje rizično ponašanje, molimo vas da ga ne oponašate.’ Izvor slike: Xiaohongshu, preuzeto uz dopuštenje.

Istovremeno, mnogi sudionici otvoreno opisuju psihološku prisilu koja stoji iza poremećaja u prehrani. U jednoj objavi korisnica piše da zna kako je njezina težina dosegla opasnu razinu, ali se i dalje ne može zaustaviti. Opisuje kako svako jutro staje na vagu i ne može prihvatiti ni najmanje povećanje težine, iako racionalno razumije da ti brojevi „ništa ne znače”. Zaključuje da je težina jedina stvar nad kojom osjeća da ima kontrolu. Takva razmišljanja otkrivaju napetost između svijesti i prisile, u kojoj pojedinci prepoznaju štetnost, ali ostaju zarobljeni u sustavima koji to ponašanje nagrađuju.

Posebno zabrinjava prisutnost mlađih korisnika u tim mrežama, gdje dijele načine kako sakriti svoje ponašanje od škole i roditelja, poput izazvanog povraćanja nakon obiteljskih obroka. U tim razmjenama štetna ponašanja postaju normalna i međusobno se potiču.

Takvi trendovi privukli su pozornost i kineskih online medija. Članak objavljen na WeChat korisničkom računu  pod nazivom Her Magazine opisuje kako poremećaji u prehrani, uključujući anoreksiju i bulimiju, čine „ED subkulturu” među mladim ženama na internetu u Kini.

这些女孩仿佛将减肥当成了运动员挑战极限记录一般，每天都在跟体重秤上的数字较劲，多一斤焦虑不安，少一斤成就感满满。[…] 为追求“网红身材”，ED这种心理疾病便成为了女孩们的“救命良药”，无数女孩开始追求ED，并成为ED妹。

与许多心理疾病一样，ED一旦患上，便会深深陷入其中且难以自拔。同时，它还自带“圈层文化”。[…] 这个所谓的圈子，其实是一座囚笼。这类圈子往往会切断人与真实世界的联系，只与“同类”抱团取暖。因此，在她们看来，脱离圈子，便意味着失去身份认同，失去那点仅存的“被理解”的感觉。

Čini se da ove djevojke tretiraju gubitak težine kao da su sportašice koje pokušavaju obarati svjetske rekorde, svakodnevno se boreći s brojkama na vagi. Svaki dodatni kilogram izaziva tjeskobu, dok izgubljeni kilogram donosi osjećaj postignuća. […] U težnji za „tijelom s društvenih mreža”, poremećaji u prehrani postaju „spasonosno rješenje” za ove djevojke, zbog čega brojne mlade žene prihvaćaju poremećaje u prehrani i postaju dio „ED zajednice”.

Kao i kod mnogih mentalnih poremećaja, jednom kada se poremećaj u prehrani razvije, osoba u njemu ostaje duboko zarobljena i teško se iz njega izvlači. Istodobno, taj poremećaj ima i svoj vlastiti „subkulturni krug”. […] Taj društveni „krug” zapravo je oblik zatvora. Takvi krugovi često prekidaju vezu s realnim svijetom, ostavljajući pojedince da utjehu traže samo među „istomišljenicima”, a izlazak iz tog kruga znači gubitak identiteta i onog posljednjeg osjećaja da ih netko „razumije”.

Iako kineske platforme aktivno uklanjanju određene vrste sadržaja, objave povezane s poremećajima u prehrani i dalje opstaju zahvaljujući kodiranom jeziku. To pokazuje koliko je sustav moderiranja sadržaja na temelju ključnih riječi ograničen, osobito kada korisnici brzo prilagođavaju svoj jezik i načine komunikacije kako bi ih zaobišli.

Slične se dinamike mogu uočiti i globalno. Na platformama poput Instagrama i TikToka korisnici također koriste kodirane hashtagove i vizualne znakove kako bi dijelili štetan sadržaj i izbjegli uklanjanje sadržaja. TikTok je postao središte promicanja poremećaja u prehrani kroz svoju „SkinnyTok” podzajednicu, koja je idealizirala mršavost pod svaku cijenu, sve dok hashtag i objave istaknutih influencera s te scene nisu bili zabranjeni u lipnju 2025. Unatoč zabrani, štetni sadržaj i dalje postoji.

Kineski slučaj pokazuje kako se takve zajednice razvijaju unutar strože reguliranog digitalnog okruženja, što istodobno otkriva i ograničenja i prilagodbu.

Moje početno pretraživanje proizašlo je iz znatiželje, no ono što je otkrilo bio je sustav koji tiho oblikuje način na koji mladi korisnici razumiju samokontrolu, ljepotu i štetno ponašanje. Sve dok je mršavost snažan društveni ideal, ovakve kodirane mreže vjerojatno će i dalje postojati.

Rješavanje ovog problema zahtijeva više od uklanjanja sadržaja. Potrebno je dublje razumjeti kako digitalne zajednice oblikuju norme oko tijela, discipline i pripadnosti, kao i uvođenje pozitivnih mjera koje osnažuju tinejdžere koji žele veću autonomiju i kontrolu nad vlastitim životom, pružajući im više prilika u školama, obiteljima i društvu.