Snimka zaslona YouTube kanala Afrique en 365 jours uređena u Canvi pro.

Ovaj članak dio je serije „Spotlight” Global Voicesa iz travnja 2026. pod nazivom „Ljudske perspektive o umjetnoj inteligenciji” koja pruža uvid u to kako se umjetna inteligencija koristi u zemljama globalne većine, kakav utjecaj njezina uporaba ima na različite zajednice te što bi takvo eksperimentiranje moglo značiti za buduće generacije. Ovo izvještavanje možete podržati donacijom ovdje.

U globalnoj utrci za umjetnom inteligencijom velik dio subsaharske Afrike suočava se s osnovnim problemom: kako napajati računalo kada struja nestaje nekoliko puta dnevno i kako pristupiti online modelima umjetne inteligencije kada internetska veza košta više od četvrtine mjesečne plaće.

Dolazak umjetne inteligencije mijenja ustaljena društva i gura svijet u novo tehnološko doba. No ta se revolucija odvija dvjema brzinama jer je promjena koju bi trebala donijeti svijetu i dalje mnogo vidljivija na globalnom sjeveru nego na globalnom jugu. Svakoga dana velike tehnološke industrije najavljuju nove, sve moćnije modele dok vlade zapadnih zemalja raspravljaju o složenim regulacijama. Taj svijet koji umjetna inteligencija želi promijeniti u medijima glavne struje i dalje ostaje neobično zapadnjački.

Afrika, s druge strane, teško prati tempo i primjenjuje ovu revoluciju. Kontinent ima više od 1,5 milijardi stanovnika od kojih polovica živi u ruralnim područjima koja se često suočavaju s nedostatkom električne energije. Usvajanje umjetne inteligencije zato nailazi na dvije strukturne prepreke koje prethode svakom pitanju algoritama ili podataka: pristup električnoj energiji i pristup internetu.

Električna energija kao nevidljiva prepreka koja usporava napredak

U 21. stoljeću još uvijek postoje populacije koje žive bez električne energije. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, gotovo 600 milijuna Afrikanaca nema pristup električnoj energiji u 2025. godini. Dok ta brojka predstavlja gotovo 43 % afričkog stanovništva, čak 85 % pogođenih nalazi se u subsaharskoj Africi. Taj jaz pokazuje da, unatoč uloženim naporima, pokrivenost električnom energijom i dalje ostaje nedostatna u odnosu na demografski rast koji nadmašuje tempo elektrifikacije.

Nejednak pristup elektrifikaciji čini razlike još izraženijima. Dok zemlje poput Južne Afrike, Gane i Kenije bilježe više stope elektrifikacije, druge poput Nigera, Čada i Južnog Sudana imaju vrlo niske stope elektrifikacije. U tim zemljama više od 80 % stanovništva živi u područjima bez pouzdanog pristupa električnoj energiji. Čak i u državama koje su dosegnule višu razinu elektrifikacije, kvaliteta opskrbe ostaje nestabilna. Nestanci struje u Južnoj Africi ili Obali Bjelokosti svakodnevna su pojava koja pogađa poduzeća, bolnice i kućanstva.

O tome je Walid Sheta, predsjednik tvrtke Schneider Electric za Bliski istok i Afriku, tijekom Svjetskog summita vlada u veljači 2026. u Dubaiju, izjavio za Africanews sljedeće:

Pravi izazov je uskladiti vlade, poduzeća i financijske partnere kako bi se svako područje elektrificiralo rješenjem prilagođenim njegovim potrebama.

Činjenica da umjetna inteligencija nudi širok spektar rješenja za brojne izazove s kojima se Afrika suočava dok kontinent od toga gotovo i nema koristi, predstavlja stvaran problem. Duboka ironija krije se u paradoksu: zemlje koje bi mogle najviše profitirati od umjetne inteligencije često su one koje imaju najmanje infrastrukture za pristup toj tehnologiji.

Brojni alati umjetne inteligencije i platforme specijaliziranih za poljoprivredu, medicinu, financije, tehnologiju i mnoga druga područja zahtijevaju povezane uređaje koji neprekidno rade, poslužitelje dostupne u svako doba dana te stabilne mreže. Upravo ti preduvjeti nedostaju u mnogim regijama.

Uz te ključne nedostatke, vlade afričkih zemalja i velike tehnološke tvrtke i dalje najavljuju nacionalne strategije za umjetnu inteligenciju, inovacijske centre i partnerstva s Googleom ili Microsoftom dok velik dio stanovništva svakodnevno trpi nestanke električne energije. Folli Herbert Amouzougan, stručnjak za računalstvo i stručnjak za upravljanja internetom te digitalnom politikom u Togu, opisuje razliku između političke retorike o umjetnoj inteligenciji i stvarnosti osnovne infrastrukture u subsaharskoj Africi:

Smatram apsurdnim taj nesklad između političkih govora o umjetnoj inteligenciji i stvarnosti osnovne infrastrukture u subsaharskoj Africi. Mislim da su takve izjave poput skoka u prazno i da nema smisla stavljati kola ispred konja. Nezamislivo mi je ostvariti bilo kakav tehnološki napredak u nekoj zemlji bez prethodnog uređenja i stabilizacije energetskog sektora te osiguravanja osnovne infrastrukture odnosno učinkovite, pouzdane i funkcionalne električne mreže koja pokriva barem 95 % teritorija. Ne može se graditi toranj (UI) bez čvrstih temelja (energetske i komunikacijske infrastrukture).

Skupa i vrlo spora internetska povezanost

Ako je električna energija prva prepreka pod kojom posrću inovativni projekti, pristup nestabilnom internetu zadaje konačan udarac inovacijama. Ta su dva elementa usko povezana. Iako raširenost interneta u Africi bilježi rast, stabilnost i brzina internetske veze ostaju još jedna velika poteškoća s kojom se suočava afričko stanovništvo.

2024. godine subsaharska Afrika činila je 75 % svjetskog širenja pokrivenosti mobilnim internetom, no stopa rasprostranjenosti interneta u ruralnim područjima kontinenta i dalje je među najnižima na svijetu. Kvaliteta interneta stvara posebne probleme za primjenu umjetne inteligencije, a veliko kašnjenje čini korisničko iskustvo frustrirajućim, pa čak i neupotrebljivim za aplikacije u stvarnom vremenu.

Pouzdanost veze postaje još jedan ključan faktor. Radna sesija s alatom umjetne inteligencije koja se prekida svakih deset minuta zbog nedostatka stabilnog signala nije održiva za ozbiljnu profesionalnu upotrebu. Međutim, u prigradskim i ruralnim područjima takvi prekidi i dalje su pravilo, a ne iznimka.

Osim same stope pristupa, velik problem predstavlja i relativni trošak povezivosti. U mnogim zemljama subsaharske Afrike 1 GB mobilnih podataka može predstavljati između 2 % i 10 % prosječnog mjesečnog prihoda što intenzivno korištenje UI aplikacija temeljenih na oblaku čini potpuno nedostupnim većini stanovništva.

Stvarne posljedice

Za startupove te mala i srednja poduzeća u subsaharskoj Africi koja bi željela integrirati umjetnu inteligenciju u svoje procese, infrastrukturna ograničenja stvaraju strukturni konkurentski nedostatak. Najprije je potrebno riješiti probleme pristupa API-ju tvrtke OpenAI prije nego što se uopće može razmišljati o sljedećem koraku. Taj se nedostatak konkretno očituje u višim troškovima, a to je povezivanje putem VPN-a, korištenje skupih mobilnih podataka, duža kašnjenja, a ponekad i potpuna nemogućnost pristupa najnaprednijim alatima dostupnima na globalnom tržištu.

Umjetna inteligencija također bi trebala transformirati obrazovanje kroz personalizaciju obrazovnih putova, virtualne instruktore, automatsko ocjenjivanje i stvaranje nastavnih sadržaja. Ali sva ta obećanja zahtijevaju pouzdan pristup internetu u školskim ustanovama.

Međutim, prema podacima UNESCO-a, velika većina osnovnih i srednjih škola u subsaharskoj Africi nema internetski pristup. U takvom kontekstu postoji rizik da će se obrazovne nejednakosti dodatno produbiti. Uučenici iz velikih, povezanih gradova koristit će alate umjetne inteligencije u obrazovanju dok će učenici iz ruralnih područja biti lišeni tih mogućnosti.

Solarna energija: obećavajuće, ali nepotpuno rješenje

Suočena s nedostatkom centraliziranih električnih mreža, izvanmrežna solarna energija nametnula se kao alternativno rješenje u mnogim ruralnim zajednicama. Tvrtke poput M-Kope u Keniji ili Bboxxa u nekoliko zemalja istočne i zapadne Afrike omogućuju kućanstvima bez pristupa električnoj mreži korištenje solarne energije putem fotonaponskih panela i sustava plaćanja po korištenju.

Međutim, ta rješenja imaju svoja ograničenja u kontekstu umjetne inteligencije. Mali solarni paneli učinkovito napajaju lampe, mobilne telefone pa čak i male kućanske uređaje. No oni nisu nužno dovoljni za neprekidno napajanje snažnih računala, Wi-Fi usmjerivača ili lokalnih poslužitelja potrebnih za lokalno pokretanje modela umjetne inteligencije.

Ako se umjetna inteligencija sprema preoblikovati pristup obrazovanju, zdravstvu, zapošljavanju i upravljanju, povezanost više nije samo pitanje udobnosti, nego pitanje jednakosti i temeljnih prava.

Sve dok milijuni ljudi u subsaharskoj Africi nemaju pristup pouzdanoj električnoj energiji i internetu po razumnoj cijeni, priča o „umjetnoj inteligenciji za sve” ostaje isprazna. Rješenja postoje, a to su solarna energija, podmorski kabeli, izvanmrežni modeli umjetne inteligencije te ciljana javna i privatna ulaganja. Ono što nedostaje jest politička i ekonomska volja razmjerna važnosti tih izazova.

Budućnost umjetne inteligencije neće se oblikovati samo u laboratorijima Google DeepMinda ili Anthropica. Oblikovat će se i u učionicama bez električne energije u Nigeru, u ruralnim zdravstvenim centrima u Demokratskoj Republici Kongo te u startupovima u Nairobiju koji inoviraju uz sva ograničenja i kreativnost koje to podrazumijeva.