Prikaz rabina Loewa i Golema u muzeju voštanih figura Madame Tussauds u Washingtonu. Izvor: Wikipedia. CC BY-SA 4.0.

Golem, stoljećima star simbol snage, mase i sirove moći, potječe iz židovskog folklora. Prema popularnoj legendi, praški je rabin u 16. stoljeću oblikovao ovo mitsko biće — ili „čudovište” — iz gline, koristeći mistične vradžbine kako bi zaštitio svoju potlačenu zajednicu od pogroma. Tijekom stoljeća Golem je izašao iz okvira svoje izvorne predaje i postao nadahnuće za likove poput Frankensteinova čudovišta Mary Shelley, postao je središnji motiv nijemog filma te oblikovao svijet stripova i superheroja, od DC-ja do Marvela.

Hebrejska riječ „golem” (‎גּוֹלֶם ) prvi se put pojavljuje u Psalmima i nosi značenje „amorfna masa”. Danas Golem služi kao snažna metafora za umjetnu inteligenciju (UI) jer u sebi spaja dvije krajnosti: nadu da ćemo dobiti odanog slugu i strah od stvaranja nečeg neukrotivog. Snaga priče o Golemu leži u tome što se lako preslikava na svako doba. Ona se neprestano mijenja kako bi odrazila suvremene tjeskobe i težnje čovječanstva.

Od Hulka do Supermana

Židovska legenda o Golemu često se smatra prototipom modernog superheroja. Taj mitski zaštitnik, unatoč svojoj golemoj snazi, često je neshvaćen ili izaziva strah, a istu sudbinu dijele i mnogi kultni stripovski junaci. Golemova dvostruka uloga — istovremeno zaštitnika i autsajdera — duboko je ukorijenjena u žanru superheroja, u kojem se likovi neprestano bore s vlastitim izvanrednim moćima i društvenim otuđenjem.

Utjecaj Golema na tvorce superheroja bio je presudan, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da su mnogi kreatori popularnih likova poput Supermana, Batmana, Green Lanterna, Iron Mana, Thora, Black Panthera, Kapetana Amerike i X-Mena bili židovski imigranti ili potomci imigranata iz Srednje i Istočne Europe. Za njih je Golem — židovski junak rođen iz nužde — simbolizirao borbu autsajdera koji nastoje zaštititi ranjive u često neprijateljski nastrojenom svijetu.

Među superherojima, Hulk možda najizravnije utjelovljuje samu bit Golema. Legendarni autor stripova Stan Lee, koji ga je stvorio u suradnji s Jackom Kirbyjem, jednom je primijetio: „Kad malo bolje razmislim, Nevjerojatni Hulk zapravo je Golem.” Hulkovo balansiranje između uloga zaštitnika i razarača odražava dvojnu prirodu Golema — bića stvorenog da služi i brani, ali sposobnog za golemo uništenje čim izmakne kontroli. Čak i Hulkova siva koža u prvim izdanjima dodatna je poveznica s Golemom, bićem oblikovanim iz gline i prožetim sirovom, neukrotivom snagom.

Robert G. Weiner, knjižničar i stručnjak za popularnu kulturu i stripove, u izjavi za Global Voices putem e-pošte ističe:

The Hulk connection is solid, as Stan Lee has said the Hulk was a kind of Golem-like character (and Frankenstein’s Monster as well as Jekyll and Hyde). The Hulk vacillates between being a protector and a destroyer. So many Golem stories have both aspects: one serves God by serving the Jews and is holy, but there is also a menace who wreaks havoc. The movie adaptations of the Golem often show the character as monstrous and out of control.

Poveznica s Hulkom neupitna je, budući da je i sam Stan Lee izjavio da Hulk nalikuje Golemu (kao i Frankensteinovo čudovište te Jekyll i Hyde). Hulk neprestano oscilira između zaštitnika i razarača. Tolike priče o Golemu sadrže ova dva aspekta: s jedne strane on služi Bogu štiteći Židove i to ga čini svetim, no s druge je strane prijetnja koja sije pustoš. Filmske adaptacije Golema često prikazuju kao čudovišno biće koje je nemoguće kontrolirati.

Arie Kaplan, u svojoj nagrađivanoj knjizi From Krakow to Krypton: Jews and Comic Books (u doslovnom prijevodu „Od Krakova do Kriptona: Židovi i stripovi”), istražuje poveznicu između Supermana i Golema. Superman, kojeg su 1933. stvorili Jerry Siegel i Joe Shuster, još je jedan superheroj duboko nadahnut Golemom. Siegel i Shuster, sinovi židovskih imigranata koji su pobjegli pred pogromom, u Supermana su utkali osobine koje snažno podsjećaju na Golemovu ulogu zaštitnika. Rane priče prikazuju ga kao borca za društvenu pravdu koji suzbija korupciju i brani nemoćne. Kaplan, autor DC-jeve priče Man of Snow u kojoj se Superman suočava sa snježnim golemom, pojašnjava: „Supermanovo hebrejsko ime, Kal-El („sve što je Bog”), dodatno učvršćuje njegovu sponu sa židovskom tradicijom.” Povjesničar Ralph Nurnberger istaknuo je kako su i Golem i Superman „stvoreni kao osvetnici protiv zla, koji djeluju u korist slabih i obespravljenih.”

Iron Man također crpi suptilnu inspiraciju iz ove legende. Njegov lučni reaktor, presudan za preživljavanje, asocira na zvijezdu vidljivu na Golemovim prsima u filmskoj adaptaciji Paula Wegenera iz 1915. godine. Zanimljivo je da je Iron Man, baš poput Hulka, izvorno bio sive boje, što dodatno potvrđuje Golemov utjecaj na vizualni identitet.

Sam se Golem pojavljivao u Marvelovim stripovima tijekom 1970-ih, posebice u serijalu Strange Tales. Povremeno se pridruživao superherojima u borbi protiv nacista, dok se u drugim pričama pojavljivao kao neshvaćeno čudovište. Ti oprečni prikazi naglašavaju narativnu gipkost Golema, koji se s lakoćom preobražava iz junaka u antagonista — što je i ključni razlog zbog kojeg ova priča opstaje stoljećima.

Weiner u intervjuu za Global Voices objašnjava:

It is more of narrative flexibility of folklore. When you are dealing with characters from folklore, they are often mutable and can change in the service of whatever story are telling. The Golem has so many variations. The Golem is both a hero and a villain/monster depending on which tale one is using as source material (or just new versions of the character).

Radi se prvenstveno o narativnoj fleksibilnosti folklora. Kada radite s likovima iz folklora, oni su često promjenjivi i prilagođavaju se potrebama priče koju želite ispričati. Postoji toliko varijacija Golema; ovisno o izvornom materijalu (ili pak novoj interpretaciji lika), Golem može biti i heroj i zlikovac/čudovište.

Golem: od robota do umjetne inteligencije

Utjecaj Golema seže daleko izvan granica folklora i stripa, prodirući duboko u domene tehnologije i umjetne inteligencije. Kao biće oživljeno ljudskom domišljatošću, Golem se danas smatra pretečom modernog koncepta robota i umjetne inteligencije. Sam pojam „robot”, koji je početkom 20. stoljeća skovao češki dramatičar Karel Čapek u svojoj drami R.U.R. („Rossumovi univerzalni roboti”), vjerojatno je nastao pod utjecajem legende o Golemu. U Čapekovu su djelu roboti umjetna bića koja, baš poput Golema, isprva služe čovječanstvu, ali kasnije izmiču kontroli.

Pioniri umjetne inteligencije i kulturni teoretičari danas povlače paralele između Golema i suvremenih sustava umjetne inteligencije. Geoffrey Hinton, poznat kao „kum umjetne inteligencije”, upozorio je na složenost i zagonetnost modernih neuronskih mreža: „Mi zapravo ne razumijemo kako točno ti sustavi izvode sve te radnje.” Ta izjava odražava mističnu neizvjesnost koja okružuje Golemov nastanak i njegovu ćud.

Roland Hendel, profesor emeritus hebrejske Biblije i židovskih studija na Sveučilištu Kalifornija u Berkeleyju, u e-pošti za Global Voices povlači dojmljivu usporedbu:

The Golem can’t speak because it’s an imperfect creation, made by humans. The contrast is to Adam (similarly made of the ground), whom God creates with the power of speech. The analogy with AI might be something similar — the lack of a soul or self-consciousness.

Golem ne može govoriti jer je nesavršeno biće koje su stvorili ljudi. Ono je u izravnom kontrastu s Adamom (također oblikovanim iz zemlje), kojem Bog daruje moć govora. Analogija s umjetnom inteligencijom mogla bi biti slična — u nedostatku duše ili samosvijesti.

Povjesničar Yuval Harari pak naglašava rastuću moć sustava umjetne inteligencije, ističući njihovu izvanrednu sposobnost manipuliranja i generiranja jezika, što je čista suprotnost Golemovoj nijemosti, koja ostaje trajni simbol nesavršenosti čovjekova stvaralaštva. Hararijeva zapažanja podsjećaju nas da stvarnost danas nerijetko nadilazi fikciju, dok umjetna inteligencija neprestano pomiče granice ljudskog stvaralaštva i kontrole.