
Snimka zaslona epizode iz podcasta „La biblioteca imaginaria” (Zamišljena knjižnica).
Tehnologija i život na internetu promijenili su navike čitanja jer neposrednost koju nude ekrani ponekad potiskuje tiskane knjige koje su sporiji i selektivniji medij.
Iako je istina da je digitalni pristup povećao mogućnosti čitanja, istina je i da je narušio pažnju te učinio čin čitanja konkurentnim brojnim istodobnim podražajima koji su ponekad i privlačniji.
Unatoč tome, ljubitelji čitanja, bilo na papiru ili na ekranima, i dalje postoje te traže prostore u kojima mogu dijeliti svoju ljubav prema čitanju i raspravljati o pročitanom s ciljem proširivanja perspektive i stvaranja zajednice.
Jedan od tih prostora je Leamos („Čitajmo“), grupa koja okuplja prijatelje, a ponekad i ljude koji se još nisu upoznali, kako bi razgovarali o knjigama i kvalitetnoj književnosti, motivirali svoje karijere ili razmišljali o svojim životima. Razgovarali smo s Benjamínom Edwardsom, stručnjakom za marketing i osnivačem Leamosa, o toj i drugim inicijativama.
Global Voices (GV): U kontekstu u kojem umjetna inteligencija (UI) nudi trenutne informacije i sadržaj, kakvo mjesto po vašem mišljenju zauzima dubinsko čitanje? Ili čitanje općenito?
Benjamín Edwards (BE): La lectura es un espacio donde el tiempo cronológico es reemplazado por otro, un tiempo mental que se entrega al ritmo de lo que se lee. La imaginación busca poner contexto, olores, colores, intenciones a un relato con sus personajes. Cuando es un texto de estudio, la mente se configura para comprender y ampliar los límites de conocimiento. En ambos casos, el tiempo cronológico es el gran perdedor y el mental el gran ganador.
Benjamín Edwards (BE): Čitanje je prostor u kojem se kronološko vrijeme zamjenjuje drugim, mentalnim vremenom koje se prilagođava ritmu pročitanog. Mašta nastoji pripovijedanju i njegovim likovima dodati kontekst, mirise, boje i namjere. Kada je riječ o akademskom tekstu, mozak se usmjerava na razumijevanje i proširivanje granica znanja. U oba slučaja kronološko je vrijeme najveći gubitnik, a mentalno vrijeme najveći dobitnik.
GV: Što čitateljska grupa nudi, poput razgovora i zajedničkog tumačenja, a što umjetna inteligencija ne može zamijeniti?
BE: La conversación, el aporte, la sorpresa, el desafío, el compromiso emocional. En esencia, un grupo humano tiene cualidades como la contención emocional.
El grupo puede sentir entusiasmo, lo que incentiva la participación, o, también, aburrimiento, lo que obliga al moderador usar estrategias para reactivarlo. La IA puede simular o sintetizar, lo que es muy útil para el trabajo o satisfacer la curiosidad de corto plazo. Hay quienes usan su capacidad de simulación para hacerle preguntas personales sin exponerse a un comentario humano, algo que es parecido a hablar con un espejo. Un grupo humano como el club de lectura genera espacios donde se sincronizan pensamientos y conversaciones, donde existe solidaridad, donde proponen ideas que parecieran salir de un sombrero de mago.
La IA no es capaz de hacerlo, por lo menos por ahora.
BE: Razgovor, doprinos, iznenađenje, izazov, emocionalnu uključenost. Ukratko, ljudska grupa ima kvalitete poput emocionalne suzdržanosti.
Grupa može osjetiti entuzijazam koji potiče sudjelovanje, ali i dosadu, koja navodi moderatora da primijeni strategije kako bi ponovno aktivirao sudionike. Umjetna inteligencija može simulirati ili sažimati što je vrlo korisno za posao ili za zadovoljavanje kratkoročne znatiželje. Postoje i ljudi koji koriste vlastite sposobnosti simulacije kako bi si postavljali osobna pitanja bez izlaganja tuđem mišljenju, nešto nalik razgovoru s ogledalom. Ljudska grupa, poput ove čitateljske, stvara prostore u kojima su misli i razgovori usklađeni, gdje postoji solidarnost te prostor za predlaganje ideja koje kao da dolaze iz mađioničareva šešira.
Umjetna inteligencija to još uvijek nije u stanju učiniti.
GV: Iz vaše perspektive kao stručnjaka za marketing i oglašavanje, je li čitanje i dalje ključan alat za kritičko razmišljanje u eri algoritama i svijetu koji je sve više posredovan umjetnom inteligencijom?
BE: Sí, claro. Muchos indican que la clave en la IA a nivel de uso personal y cotidiano es el prompt, la instrucción en un texto expresado en lenguaje natural que describe la tarea que debe realizar una IA. Y puede ser cierto, alguien que sabe hacer preguntas es alguien que presenta pensamiento crítico. Pero esto no reemplaza la capacidad de trabajar una idea, desarrollarla, ponerla a prueba, y en ese proceso corregir, cambiar, replantear. La respuesta no es el único objetivo, el proceso de descubrimiento es igualmente importante. La IA, trabaja el desarrollo, nos aleja de nuestra idea, se convierte en “su idea”, entonces “esa” idea ya no es nuestra y nos la apropiamos, sin haber participado del proceso. La IA es una gran ayuda, pero no reemplaza nada de lo más profundo de nuestro potencial crítico y creativo, y si buscamos que lo reemplace, perdemos algo de nuestra humanidad.
BE: Da, naravno. Mnogi primjećuju da je ključ korištenja umjetne inteligencije na osobnoj razini uputa, odnosno tekstualna uputa izražena prirodnim jezikom koja opisuje zadatak koji UI treba izvršiti. I to može biti točno; onaj tko zna postavljati pitanja pokazuje kritičko razmišljanje. No to ne zamjenjuje sposobnost rada na ideji, njezina razrađivanja, testiranja i, u tom procesu, ispravljanja, mijenjanja i ponovnog razvijanja. Odgovor nije jedini cilj; proces otkrivanja jednako je važan. UI funkcionira kroz razvoj, ali nas udaljava od naše ideje koja postaje „njegova ideja“ i tada „ta“ ideja više nije naša. Mi je samo preuzimamo, a da nismo sudjelovali u procesu. UI je velika pomoć, ali ne zamjenjuje ništa od našeg najdubljeg kritičkog i kreativnog potencijala. A ako pokušamo zamijeniti taj potencijal, gubimo dio svoje ljudskosti.
GV: Kako je nastala ideja za Leamos?
BE: Soy lector desde hace mucho tiempo, leo y escribo. Resumo algunos libros en unas libretas y reflexiono sobre esos resúmenes. Siempre supe que hay muchos libros por leer. Los lectores no somos visibles, básicamente porque leer es una actividad solitaria. Existen clubes, sí, pero siempre centrados en un libro y los análisis y comentarios corren a su alrededor. Existe, además, el estigma de que existen lectores y lecturas sesudas y otros que son livianos. Un día en septiembre de 2024, escribí una invitación en LinkedIn a todos aquellos que les gusta leer, sin sesgos de estilos ni nada y propuse hacer un club. Ese día se armó el Club Leamos.
BE: Dugogodišnji sam čitatelj. Čitam i pišem. Sažimam neke knjige u bilježnice i promišljam o tim sažecima. Oduvijek sam znao da postoji mnogo knjiga koje tek treba pročitati. Mi, čitatelji, zapravo nismo osobito vidljivi, ponajviše zato što je čitanje usamljena aktivnost. Postoje čitateljski klubovi, istina, ali oni su najčešće usmjereni na jednu knjigu pa se analiza i komentari vrte upravo oko nje. Također postoji i određena stigma: razlikuju se „ozbiljni“ čitatelji i „ozbiljna“ čitanja od onih lakših. Negdje u rujnu 2024. napisao sam poziv na LinkedInu za sve koji vole čitati, bez obzira na stil, i predložio stvaranje kluba. Tog dana nastao je Club Leamos.

Benjamín Edwards. Fotografiju ustupio Benjamín Edwards.
GV: Koje aktivnosti ima grupa?
BE: El fundamento del club son sesiones semanales, no presenciales, en la que participan personas de cualquier país, normalmente en el rango de huso horario de Perú. En cada sesión, tres o cuatro participantes presentan un libro al resto de los asistentes y comentan, y tras hacer un resumen responden tres preguntas: de qué se trata, por qué te gustó el libro y por qué todos deberían leerlo. La clave, por lo tanto, es que la comunidad participa activamente en las presentaciones y los comentarios. También tenemos otras actividades que han ido surgiendo por iniciativa de los participantes: amigo secreto literario, reuniones presenciales en librerías y bares, visitas a lugares con historia literaria, etc.
BE: Osnovu kluba čine tjedni online susreti na kojima mogu sudjelovati ljudi iz bilo koje zemlje, najčešće u terminu prilagođenom peruanskom vremenu. Na svakom susretu tri ili četiri sudionika predstavljaju knjigu ostalima te, nakon kratkog sažetka, odgovaraju na tri pitanja: o čemu je knjiga, zašto im se svidjela i zašto bi je svi trebali pročitati. Ključno je, dakle, aktivno sudjelovanje zajednice u predstavljanjima i komentarima. Imamo i druge aktivnosti koje su proizašle iz same zajednice: „tajni književni prijatelj” (događaj koji smo organizirali za Božić, sličan Secret Santi, ali s knjigama), susrete uživo u knjižarama i kafićima, posjete mjestima s književnom poviješću i slično.
GV: Recite nam nešto o podcastu
„La biblioteca imaginaria” (Zamišljena knjižnica).
BE: Es una evolución natural, el podcast tiene un formato de conversación en el que participan dos invitados que elijo de entre los miembros del club. Ellos presentan un libro y hablamos sobre eso y las relaciones que van emergiendo.
BE: To je prirodan razvoj; podcast ima format razgovora u kojem sudjeluju dva gosta koja biram iz kluba. Oni predstave knjigu, a zatim razgovaramo o njoj i o odnosima koji iz toga proizlaze.
GV: Kakvi su vam planovi za Leamos?
BE: Me encantaría que creciera en Latinoamérica. Los lectores son sorprendentes, no solo en sus recomendaciones y aportes, sino en sus proposiciones para crear ideas que potencian la relación en la comunidad entre ellos y los libros.
BE: Volio bih da se proširi diljem Latinske Amerike. Čitatelji su nevjerojatni, ne samo po onome što predlažu i preporučuju, nego i po idejama za stvaranje novih inicijativa koje jačaju odnose unutar zajednice, uključujući i odnos prema knjigama.
GV: Ako se netko želi pridružiti grupi, što treba učiniti?






