Srednjoazijska kornjača. Fotografija Saxona Boswortha.

Ovaj članak napisao je Albert Otkjaer za Vlast.kz, a objavljen je 19. kolovoza 2025. Uređena verzija članka objavljena je na portalu Global Voices u sklopu sporazuma o medijskom partnerstvu. 

Prostrana visoravan Ustjurt, prekogranično područje glinene pustinje koja se proteže kroz Turkmenistan, Uzbekistan i zapadni Kazahstan, dom je srednjoazijske kornjače, na kazaškom poznate kao Tasbaqa.

Ljudska aktivnost predstavlja najveću prijetnju ovoj i drugim vrstama u regiji. Kornjačama se trguje, stradavaju slučajno ili ostaju zarobljene u rovovima iskopanima za stoku.

Visoravan Ustjurt u zapadnom Kazahstanu. Fotografija Saxona Boswortha.

Britanski redatelj Saxon Bosworth nedavno je dovršio svoj najnoviji film, TASBAQA, kratki dokumentarni film o životu ugrožene srednjoazijske kornjače.

Yuliya Zaugg, direktorica zaklade Tasbaqa Fund, organizacije za zaštitu okoliša usmjerene na srednjoazijske kornjače, izjavila je da film daje glas kornjačama.

Srednjoazijska kornjača. Fotografija Saxona Boswortha. Korištena uz dopuštenje.

„Saxonov film prikazuje kako kornjače prirodno žive, način života koji bi uskoro mogao nestati jer je njihov ekosustav ugrožen ljudskim djelovanjem”, izjavila je Zaugg za portal Vlast.

Bosworth je u srpnju predstavio film TASBAQA Kraljevskom geografskom društvu (eng. Royal Geographical Society) u Londonu. Vlast je s Bosworthom razgovarao o filmu i važnosti ove teme.

Albert Otkjaer (AO): Što vas je nadahnulo na snimanje ovog filma?

Saxon Bosworth (SB): Ne postoji mnogo filmova ni medijskih sadržaja o bioraznolikosti ove visoravni. Ustjurt sam otkrio tek 2020. godine, kada sam se prvi put susreo s njim. Bio sam na karakalpačkoj strani u Uzbekistanu i vozio se uz strme litice na putu prema Aralskom moru kako bih dokumentirao posljednju preživjelu  vrstu Južnog Arala, slanog račića iz roda Artemia.

Ostao sam zatečen slojevima stijena starima između 21 i 23 milijuna godina koji tvore strme litice (rus. chink) i sorove (kaz. sor) moćnog Ustjurta. Nekoliko godina kasnije počeo sam zamišljati projekt kojim bih istražio bioraznolikost visoravni. Kroz duge razgovore s lokalnim istraživačima otkrio sam jedinstvenu priču o divljoj srednjoazijskoj kornjači, a potom sam se usredotočio upravo na nju.

AO: O čemu se radi u filmu?

SB: Gledatelj prati jedan dan u životu kornjače, koji predstavlja cijelo razdoblje aktivnosti, dugo dva do tri mjeseca, u životu kornjače na Ustjurtu. Ona izlazi krajem ožujka, pari se i hrani, a zatim se u svibnju vraća u svoju vrlo dugu hibernaciju. Htio sam prikazati srednjoazijsku kornjaču kako živi svoj pravi, neustrašivi, divlji život jer je to nešto što ljudi uglavnom ne poznaju ili možda teško mogu zamisliti, a to svakako vrijedi i za mene. Kako izgleda život divlje kornjače? Od čega se sastoji njezina svakodnevica? I kako se njezin život prilagodio tako ekstremnom i prostranom mjestu kao što je Ustjurtska visoravan?

Riječ je o tom drevnom odnosu između vrste i ekosustava, nečemu što me doista očarava. Film se uvelike bavi simbiozom visoravni i kornjače — odnosom koji traje više od milijun godina. Za mene je upravo u tome bit filma. Znamo da kornjače dugo hiberniraju, ali tasbaqa s Ustjurta spava i do 10 mjeseci. To je iznimno visok stupanj prilagodbe, nešto doista izvanredno.

AO: Kako se dombra, kazahstanski nacionalni glazbeni instrument, uklapa u cijelu priču?

SB: Od samog početka želio sam za glazbenu podlogu filma snimiti kazahstansku glazbu. Prijatelji su me upoznali s Kosamanom Saparbayevim i Alijem Akyltaijem i tako se sve vrlo prirodno posložilo; glazba za film nastala je gotovo sama od sebe.

Dombra ima nevjerojatnu emocionalnu dubinu. Iako na prvi pogled izgleda kao jednostavan instrument s dvije žice, kombinacija tehničke vještine, emocionalne inteligencije i dubine karaktera čini je iznimno moćnom. Ja ovdje zapravo imam tek ulogu kustosa; album su stvorila dva majstora dombre – Kosaman iz Zhanaozena u regiji Mangystau na zapadu i Ali iz Almatyja na istoku – a svaki od njih donosi svoj specifični regionalni stil sviranja dombre.

Kosaman svira tokpe kuy, a Ali shertpe kuy. Ta se dva različita stila predivno nadopunjuju. U filmu, primjerice, imamo scenu u kojoj se kornjača budi i mirno nastavlja sa svojim svakodnevnim životom, uz Alijevu mekšu, nježniju izvedbu na dombri, a zatim slijedi scena borbe u kojoj Kosaman izvodi dramatičniju, epsku skladbu. Spajanje njihovih snaga i stilova obuhvaća cijeli emocionalni raspon ovog kratkog filma.

AO: Koju poruku želite prenijeti ovim filmom?

SB: Sviđa mi se ideja da gledatelj može pogledati film i sam donijeti zaključke, da može uočiti i razumjeti elemente koje možda čak ni ja, kao autor, ne mogu u potpunosti sagledati.

Yuliya iz zaklade Tasbaqa Fund rekla je: „Ove skromne kornjače nemaju glas u svijetu koji gradimo. No kroz ovaj film na trenutak ga dobivaju i progovaraju ne samo u svoje ime, nego i u ime drugih.”

Bio bih oduševljen kad bi film doista dao glas bićima koja ga nemaju. Potaknuo bih ljude da se upoznaju s radom zaklade Tasbaqua Fund, čiji je jedan od ključnih ciljeva projekta podizanje svijesti o ugroženosti kornjača. Prikazivanje odvažnog života divlje srednjoazijske kornjače jedan je od načina na koji se nastojanja za očuvanje vrste i narativ filma duboko isprepliću.

Iskreno se nadam da će jedan od rezultata ovog filma i popratne kampanje biti to da će i same kornjače i zaklada dobiti više saveznika i prijatelja koji će brinuti o njima, stajati uz njih i pružati im podršku u godinama koje dolaze.

Glazba iz dokumentarca dostupna je na glazbenim streaming platformama (snimka nastupa uživo, Spotify, Apple Music, YouTube).