Srednjoazijska kornjača. Fotografija Saxona Boswortha.

Ovaj članak napisao je Albert Otkjaer za Vlast.kz, a objavljen je 19. kolovoza 2025. Uređena verzija članka objavljena je na portalu Global Voices u sklopu sporazuma o medijskom partnerstvu. 

Prostrana visoravan Ustjurt, prekogranična glinena pustinja koja se proteže kroz Turkmenistan, Uzbekistan i zapadni Kazahstan, dom je srednjoazijske kornjače, na kazaškom jeziku poznate kao Tasbaqa.

Ljudska aktivnost predstavlja glavnu prijetnju ovoj i drugim vrstama u regiji. Kornjačama se trguje, nenamjerno stradavaju ili ostaju zarobljene u rovovima za stoku.

Visoravan Ustjurt u zapadnom Kazahstanu. Fotografija Saxona Boswortha.

Britanski redatelj Saxon Bosworth nedavno je dovršio svoj najnoviji film TASBAQA, kratki dokumentarac o životu ugrožene srednjoazijske kornjače.

Yuliya Zaugg, direktorica zaklade Tasbaqa Fund za zaštitu okoliša usmjerene na srednjoazijske kornjače, izjavila je da film predstavlja glas kornjača.

Srednjoazijska kornjača. Fotografija Saxona Boswortha. Korištena uz dopuštenje.

„Saxonov film prikazuje kako bi kornjače zapravo trebale živjeti, način života koji bi uskoro mogao nestati jer je njihov ekosustav ugrožen ljudskim djelovanjem”, izjavila je Zaugg za portal Vlast.

Bosworth je u srpnju predstavio film TASBAQA Kraljevskom geografskom društvu (eng. Royal Geographical Society) u Londonu. Redakcija Vlasta intervjuirala je Boswortha o filmu i važnosti ove teme.

Albert Otkjaer (AO): Što vas je nadahnulo na snimanje ovog filma?

Saxon Bosworth (SB): Ne postoji puno filmova ni medijskih zapisa o bioraznolikosti ove visoravni. Ustjurtsku visoravan otkrio sam tek 2020. godine kada sam se prvi put našao tamo. Bio sam na karakalpačkoj strani u Uzbekistanu, vozeći se uz strme hridine na putu prema Aralskom moru kako bih dokumentirao posljednju živu vrstu Južnog Arala, slanog račića Artemiju.

Ostao sam zatečen slojevima stijena starim između 21 i 23 milijuna godina koji tvore strme litice (rus. chink) i sorove (kaz. sor) moćnog Ustjurta. Nekoliko godina kasnije počeo sam razrađivati projekt koji bi istražio bioraznolikost visoravni. Kroz duge razgovore s lokalnim istraživačima otkrio sam, a potom se i posvetio jedinstvenoj priči o divljoj srednjoazijskoj kornjači.

AO: O čemu se radi u filmu?

SB: Gledatelj prati jedan dan u životu kornjače, koji predstavlja cijelo aktivno razdoblje od dva do tri mjeseca u životu kornjače na Ustjurtu. Ona se pojavljuje krajem ožujka, pari se i hrani, a zatim se u svibnju vraća u svoju vrlo dugu hibernaciju. Htio sam prikazati srednjoazijsku kornjaču kako živi svoj pravi, odvažan i divlji život, jer je to nešto što je slabo poznato i teško za zamisliti – što je svakako vrijedilo i u mom slučaju. Kako izgleda život divlje kornjače? Od čega se sastoji njezina svakodnevica? I kako se njezin život prilagodio tako ekstremnom i prostranom mjestu kao što je Ustjurtska visoravan?

Riječ je o tom drevnom odnosu između vrste i ekosustava, nečemu što me doista fascinira. Film se uvelike bavi simbiozom visoravni i kornjače — odnosom starim više od milijun godina. Za mene je upravo to bit cijele priče. Znamo da kornjače dugo hiberniraju, ali tasbaqa s Ustjurta spava i do 10 mjeseci. To je iznimna prilagodba, nešto doista izvanredno.

AO: Kako se dombra, kazahstanski nacionalni instrument, uklapa u cijelu priču?

SB: Od samog početka bio sam odlučan u tome da za glazbu u filmu snimim kazahstansku glazbu. Prijatelji su me upoznali s Kosamanom Saparbayevim i Alijem Akyltaijem i tako se sve vrlo prirodno posložilo; soundtrack je nastao gotovo sam od sebe.

Dombra ima nevjerojatnu emocionalnu dubinu. Iako na prvi pogled izgleda kao jednostavan instrument s dvije žice, kombinacija tehničke vještine, emocionalne inteligencije i izražajnosti čini je iznimno moćnom. Ja ovdje zapravo imam tek ulogu posrednika; album su stvorila dva majstora dombre – Kosaman iz Zhanaozena u regiji Mangystau na zapadu i Ali iz Almatyja na istoku – a svaki od njih donosi svoj specifični regionalni stil sviranja.

Kosaman svira tokpe kuy, a Ali shertpe kuy. Ta se dva različita stila predivno nadopunjuju. U filmu imate, primjerice, scenu u kojoj se kornjača budi i u miru obavlja svoje svakodnevne radnje uz Alijevu mekšu, nježniju izvedbu na dombri, dok u „borbenim” scenama slušamo Kosamanov epski i snažan stil. Spajanje njihovih snaga i stilova pokriva cijeli emocionalni spektar ovog kratkog filma.

AO: Koju poruku želite prenijeti ovim filmom?

SB: Sviđa mi se ideja da gledatelj može pogledati film i sam donijeti zaključke; da može uočiti i razumjeti elemente koje možda čak ni ja, kao autor, ne mogu u potpunosti sagledati.

Yuliya iz zaklade Tasbaqa Fund rekla je: „Ove skromne kornjače nemaju glas u svijetu koji gradimo. No, kroz ovaj film dobivaju ga na trenutak i progovaraju ne samo u svoje ime, nego i u ime drugih.”

Bio bih oduševljen kad bi film doista pružio glas onim bićima koja ga nemaju. Potaknuo bih ljude da istraže rad zaklade Tasbaqua Fund jer je jedan od ključnih ciljeva projekta podizanje svijesti o kornjačama. Prikazivanje odvažnog života divlje srednjoazijske kornjače način je na koji su napori za očuvanje vrste i filmski narativ duboko isprepleteni.

Iskreno se nadam da će rezultat ovog filma i popratne kampanje biti to da će i same kornjače i zaklada dobiti više saveznika i prijatelja koji će o njima brinuti, stajati uz njih i podržavati ih u godinama koje dolaze.

Soundtrack dokumentarca dostupan je na glazbenim streaming platformama (snimka nastupa uživo, Spotify, Apple Music, YouTube).