Snimka zaslona intervjua s Gisèle Pelicot u emisiji La Grande Librairie na YouTube kanalu La Grande Librairie.

Nakon desetljeća sustavnih silovanja koje je organizirao njezin suprug, dok je bila pod kemijskom sedacijom i bez svijesti, te nakon suđenja koje je potreslo Francusku i odjeknulo diljem svijeta, Gisèle Pelicot objavila je knjigu svjedočanstvo o svojoj borbi i svom današnjem stanju uma. Zahvaljujući prijevodima i brojnim međunarodnim intervjuima, postala je globalni simbol otpora žena prema najtežim oblicima seksualnog nasilja.

Afera Pelicot, u Francuskoj poznata i kao procesi u Mazanu (gradiću na jugoistoku zemlje gdje je obitelj živjela), započela je 2020. godine. Njezin suprug, Dominique Pelicot, bio je pozvan u policiju zbog neovlaštenog fotografiranja intimnih dijelova tijela žena bez njihova pristanka na javnim mjestima. Istraga je potom otkrila da je Dominique Pelicot u razdoblju od 2011. do 2020. godine drogirao svoju suprugu, dovodio je u stanje umjetnog sna kemijskom sedacijom i silovao je, ali i organizirao da je siluje pedesetak muškaraca u dobi od 21 do 68 godina. Sve je snimao, a upravo su te snimke omogućile policiji da rekonstruira zločine i privede počinitelje pravdi.

U Francuskoj žrtve seksualnog nasilja imaju pravo tražiti suđenje iza zatvorenih vrata kako bi zaštitile svoju privatnost. No, suprotno uobičajenoj sudskoj praksi, Gisèle Pelicot odlučila je javno obznaniti postupak kako bi upozorila širu francusku javnost na razmjere seksualnog nasilja i javno iznijela posljedice sustava koji tolerira nasilje te problem toksične muškosti u društvu.

U intervjuu za Radio France objašnjava svoju odluku, koja je njezin proces učinila jedinstvenim i međunarodno prepoznatim:

J'ai traversé la honte au moment de la révélation des faits, c'est-à-dire le 2 novembre 2020, quand je me suis rendue compte de toute l'horreur qu'on m'avait fait subir. J'ai mis du temps […] il m'a fallu quatre ans. Je me suis dit qu'il fallait penser à toutes les victimes de viols qui n'osent pas s'opposer au huis clos parce qu'elles ont cette honte, qui pour nous est une double peine, une souffrance que nous nous infligeons. Je n'imaginais pas que ma parole trouverait un écho aussi large, y compris au-delà de nos frontières.

Osjetila sam sram u trenutku kada su činjenice otkrivene, 2. studenoga 2020., kada sam shvatila svu strahotu onoga što su mi učinili. Trebalo mi je vremena […] trebale su mi četiri godine. Rekla sam si da trebam misliti na sve žrtve silovanja koje se ne usuđuju imati javno suđenje zbog tog srama, koji je za nas dvostruka kazna, patnja koju same sebi namećemo. Nisam zamišljala da će moja poruka imati tako širok odjek, uključujući i izvan naših granica.

U Francuskoj se jedno silovanje ili pokušaj silovanja dogodi svake dvije i pol minute. Stvarna je brojka vjerojatno i veća, jer mnoge žrtve nikada ne prijave zločin. U velikom broju slučajeva počinitelji su osobe iz bliskog kruga.

U listopadu 2025. francuski parlament i Senat usvojili su amandman zakona kojim se definira silovanje, izričito naglašavajući pojam nepristanka žrtve na čin. Članak 222-22 Kaznenog zakona sada glasi:

Seksualnim napadom smatra se svaki seksualni čin koji je izvršen bez pristanka druge osobe. […]

Proces koji je potresao francusko društvo završio je u prosincu 2024. godine osuđujućim presudama za sve optužene i igrao je ključnu ulogu u promjeni definicije silovanja u kaznenom zakonu 2025. godine.

Francuska je odlikovala Gisèle Pelicot Legijom časti 14. srpnja 2025. godine.

Svjetski simbol otpora i u književnosti 

Svojom odlukom Gisèle Pelicot već od 2020. otvara javnu raspravu i proširuje je na međunarodnu razinu. Brzo je prepoznata kao simbol borbe protiv nasilja nad ženama, ali i nekažnjivosti muškaraca koji takvo nasilje počinjavaju, čak i u naprednijim društvima u kojima su ravnopravnost i zaštita žena zakonski zajamčene vrijednosti.

Nakon završetka suđenja, 17. veljače 2026. objavljuje knjigu Et la joie de vivre („I radost življenja”), koju je suautorski napisala s novinarkom Judith Perrignon. Knjigu prvi put predstavlja 11. veljače 2026. u književnoj emisiji La Gande Librairie koju je u udarnom terminu pratilo više od pola milijuna gledatelja. U tom gotovo pedesetominutnom intervjuu ponavlja svoju ključnu poruku: da sram mora promijeniti stranu i da više ne budu žrtve te koje osjećaju sram zbog prijave nasilja, nego počinitelji.

Snimka zaslona iz emisije La Grande Librairie na YouTube kanalu, s Gisèle Pelicot lijevo i Judith Perrignon desno.

Također govori o tome kako brojni liječnički pregledi nisu uspjeli otkriti znakove kemijske podložnosti unatoč sumnjama, kako odbija prihvatiti ulogu „slomljene žrtve” te kako joj je podrška tisuća žena pomogla da u 73. godini ponovno izgradi svoj život. Povjesničarka feminizma Michelle Perrot u emisiji je opisuje kao osobu koja probudila svijest o problemu nasilja nad ženama.

Od svoje prve javne pojave nakon početka suđenja, intervjuirana je diljem svijeta; od El Paísa i The New York Timesa do BBC-ja, Voguea i Der Spiegela. Njezina knjiga bit će objavljena na 22 jezika, čime se potvrđuje njezin status globalne feminističke ikone. Njezino lice danas se pojavljuje na prosvjedima, muralima i u umjetničkim radovima, primjerice u muralu umjetnice Mace: