Djevojke u školi u Nigeriji drže natpise kojima pozivaju na menstrualnu pravdu. Slika preuzeta s platforme Pexels.

Autorice: Clarisse Sih i Bibbi Abruzzini, Forus

U jednoj srednjoj školi na jugu Nigerije tinejdžerica je dobila menstruaciju tijekom nastave. Nije imala higijenske uloške. Učiteljica ju je poslala kući.

Za Udoku Anitu Ikebuu, tada mladu diplomanticu koja je u školi obavljala nacionalnu službu, taj je trenutak postao prekretnica. Prisjeća se kako je pomislila: “Kako je moguće da u 21. stoljeću djevojka još uvijek nema pristup nečemu tako osnovnom?”

Njezina se inicijativa razvila u jednu od najvažnijih pobjeda u području menstrualne pravde u Nigeriji. U ožujku 2025. savezna država Bauchi usvojila je prvi zakon u zemlji kojim se uspostavljaju banke besplatnih higijenskih uložaka u javnim školama i popravnim ustanovama. Time je njena inicijativa dobila pomak s dobrotvornog pristupa prema politici utemeljenoj na pravima.

Slične promjene odvijaju se diljem svijeta. U Pakistanu se feministice zalažu da socijalna zaštita bude temelj demokratske infrastrukture. U Paragvaju se aktivistice za zaštitu digitalnih prava suprotstavljaju normalizaciji rodno uvjetovanog nasilja.

Njihove borbe uključuju menstrualno siromaštvo, reforme javnih politika i digitalno nasilje. Iako se čine različitima, povezuje ih dublja istina, a to je da je rodna pravda danas nerazdvojiva od ekonomske i digitalne sigurnosti te institucionalne odgovornosti.

Nigerija: Od doniranja higijenskih uložaka do reforme politike

Ikebua je osnovala projekt pod nazivom Pad A Girl nakon što je iz prve ruke vidjela kako menstruacija prekida obrazovanje djevojaka. U početku se rješenje činilo jednostavnim – podijeliti besplatne higijenske uloške. No ubrzo je shvatila ograničenja dobrotvornog pristupa. „Ako danas dam jedan uložak, to će pomoći ovaj mjesec, no što će se dogoditi sljedeći mjesec?“

Djevojke koje nemaju pristup menstrualnim proizvodima tijekom menstruacije često pribjegavaju korištenju toaletnog papira, krpa, lišća ili jednostavno izostaju iz škole. Učitelji bi ponekad slali učenice kući ako bi zaprljale školsku uniformu.

Prekretnica je došla stvaranjem banki higijenskih uložaka, odnosno stvaranjem trajnih, školskih kutija za hitne situacije koje se svaki semestar pune menstrualnim proizvodima. Djevojke koje dobiju menstruaciju tijekom školskog dana mogu diskretno uzeti potrepštine iz ureda školskog savjetnika i ostati na nastavi.

Učenice iz Nigerije drže natpise kojima pozivaju na menstrualnu pravdu. Slika preuzeta s platforme Pexels.

Učinak je bio trenutačan. Povećala se prisutnost na nastavi, smanjila se stigma i ojačao osjećaj sigurnosti.

„Sama pomisao na to da sam sigurna ako dobijem menstruaciju, to mijenja sve“, kaže Ikebua.

Važno je i to što projekt svjesno uključuje dječake u edukaciju o menstruaciji kako bi se uklonila stigma s te teme. Ikebua govori dječacima: „Kao što se ti ne sramiš svog tijela, tako ne bi smio posramljivati djevojke zbog njihova.“

Zakon u Bauchiu proširio je model i na zatvorske ustanove, gdje se zatvorenice tijekom menstruacije često oslanjaju na krpe i suočavaju s ozbiljnim higijenskim rizicima. Uvođenjem višekratnih higijenskih uložaka koji mogu trajati mjesecima, inicijativa stavlja naglasak na očuvanje dostojanstva i održivost.

„Radi se o tome da i zatvorenice budu prepoznate kao osobe s dostojanstvom“, objašnjava Ikebua.

Ipak, izazovi su i dalje prisutni. Menstrualni proizvodi podliježu porezu na dodanu vrijednost, a aktivistice traže njegovo ukidanje. Napredak je spor u parlamentu kojim dominiraju muškarci, gdje, kako Ikebua priznaje, „ponekad kada to iznesete pred muškarce, oni to zapravo ne razumiju“.

Pakistan: Socijalna zaštita kao feministička infrastruktura 

Za Marium Amjad Khan, voditeljicu programa u organizaciji Pakistan Development Alliance, feminizam nije apstraktna teorija. Sve je počelo promatranjem kako se o budućnosti djevojaka odlučuje prije nego što uopće dobiju priliku sanjati.

Ona naglašava: „Jednom kada vidite nejednakost, više je ne možete ne vidjeti.“

Khan se bavi pitanjima prisilnih maloljetničkih brakova, obiteljskog nasilja, prava na seksualno i reproduktivno zdravlje i obrazovanja, a radi i na lokalnoj razini i na razini javnih politika. No sve više naglašava važnost socijalne zaštite, odnosno ekonomskih sustava koji određuju mogu li žene izdržati društvene i ekonomske krize.

Članice izviđača u Balohistanu, u Pakistanu, drže natpise na kojima piše ‘Snažne ruke zaustavljaju nasilje nad ženama i djevojkama.’ Slika preuzeta s platforme UN Women Flickr.

Bez ekonomske sigurnosti, demokratsko sudjelovanje žena je krhko.

Žene koje su opterećene siromaštvom, neplaćenim kućanskim radom ili klimatskim krizama teže pokreću inicijative, zagovaraju promjene ili se kandidiraju za javne funkcije. Amjad kaže da su zakoni tek početak, a da se prava promjena događa kada zajednice počnu vjerovati da djevojke zaslužuju djetinjstvo i da žene zaslužuju sigurnost.

Pakistan je posljednjih godina donio važan zakon, ali njegova provedba često je neujednačena. Jedan od ključnih izazova je nedostatak informiranosti, jer mnoge zajednice ne znaju koja prava imaju. Zbog toga su mreže organizacija ključne. Pakistan Development Alliance okuplja više od 115 organizacija civilnog društva, jačajući zajednički glas u političkim procesima. „Kad zajednice govore zajedno, donositelji odluka slušaju“, kaže Khan i nadodaje: „Zato jer moraju.“

U situacijama kada je prostora za djelovanje civilnog društva ograničen, globalna feministička solidarnost pruža dodatnu potporu.

„Kada se prostor u jednoj zemlji sužava, međunarodne mreže nas podsjećaju da nismo same.“

Za Khan feminističko vodstvo ne znači biti najglasniji glas, nego stvarati prostor za druge glasove.

Paragvaj: Digitalno nasilje je stvarno

Radionica o transformativnoj pravdi i digitalnom nasilju koju su vodili Alex Argüelles i Grecia Macías. Slika preuzeta s Wikimedia Commons.

Dok se menstrualno dostojanstvo i socijalna zaštita odvijaju u fizičkom prostoru, u Paragvaju se borba odvija na internetu.

Organizacija za digitalna prava TEDIC vodi kampanju „Digitalno nasilje je stvarno“ kako bi osporila ideju da je internetsko nasilje bezazlenije od nasilja izvan mreže.

„Poruka na internetu može nekoga koštati posla, sigurnosti ili mira“, objašnjava voditeljica projekta Jazmín Ruiz Díaz.

Godinama se internet smatrao neutralnim prostorom koji će prirodno poticati jednakost. Umjesto toga, postojeće nejednakosti su se pojačale.

Jedan od najpoznatijih slučajeva koje TEDIC ističe jest slučaj Belén Whittingslow, studentice koja je optužila moćnog sveučilišnog profesora za uznemiravanje putem eksplicitnih poruka. Slučaj je odbačen kao „udvaranje“. Kasnije je sama studentica kriminalizirana i prisiljena potražiti utočište u inozemstvu, a profesor nije snosio nikakve pravne posljedice.

Ovaj slučaj pokazuje slojevitu prirodu digitalnog nasilja, ali i kako se moć, institucije i digitalne platforme međusobno isprepliću. Osim pojedinačnih napada, aktivistice su bile izložene koordiniranim kampanjama uznemiravanja na internetu koje su imale za cilj ušutkati njihov rad i diskreditirati ih. Reakcije institucija i ograničenja moderiranja na platformama dodatno su pogoršale situaciju, pokazujući kako nedostatak odgovornosti i regulacije omogućuje nastavak internetskog nasilja. Ovo iskustvo pokazuje da digitalno nasilje nije samo napad na pojedinca, nego je i širi društveni problem oblikovan odnosima moći, institucionalnim reakcijama i pravilima upravljanja digitalnim platformama.

Ruiz Díaz također ističe da počinitelji nisu samo anonimni internetski trolovi. Među njima mogu biti koordinirane mreže uznemiravanja, državne “trol farme”, pa čak i same digitalne platforme. Istrage i medijski izvještaji dokumentirali su slučajeve u kojima su online napadi na novinarke, političarke i aktivistice pojačani organiziranim mrežama, dok su reakcije platformi ostale nedosljedne.

Kroz inicijativu Free and Safe on the Internet, TEDIC organizira treninge digitalne sigurnosti za aktiviste, LGBTQ+ zajednice i organizacije civilnog društva. Rad je spor i postupan, ali nužan.

S pojavom novih tehnologija pojavljuju se i novi oblici nasilja, poput deepfake sadržaja, manipulacije tuđim slikama bez pristanka, tehnologije nadzora i alata umjetne inteligencije.

Ruiz Díaz naglašava da internetski prostor nije odvojen od stvarnosti i da nasilje na internetu ima stvarne posljedice za tijelo i um. Rješavanje tog problema zahtijeva koordinirano djelovanje vlada, tehnoloških kompanija i civilnog društva. Ali također zahtijeva i brigu unutar zajednice. „Izlaz je kolektivan“, kaže ona, „a radost je također oblik otpora.“

Ponovna definicija rodne pravde 

Što povezuje kutiju s higijenskim ulošcima u školi u Nigeriji, sastanak mreže organizacija u Pakistanu i radionicu digitalne sigurnosti u Paragvaju? Sve one rješavaju strukturne prepreke koje ograničavaju sudjelovanje žena u obrazovanju, politici i digitalnom javnom prostoru.

Menstrualno dostojanstvo omogućava djevojčicama kontinuirano školovanje i dugoročno bolje ekonomske prilike. Socijalna zaštita oblikuje političku moć. Digitalna sigurnost određuje tko može slobodno govoriti.

To nisu sporedna pitanja. To su stupovi demokracije.

Od učionica preko sudnica pa sve do internetskog prostora, lokalne feminističke inicijative mijenjaju rodnu pravdu. Ne kao simbolično priznanje, nego kao sustavnu transformaciju društva.

I time mijenjaju institucije koje oblikuju naš svakodnevni život.